Dvorci Loire – korisne informacije za putovanje

Chaumont-sur-Loire
Smješten u srcu doline Loire, između Boisa i Amboisea, i uvršten u Unescovu Svjetsku baštinu, Chaumont-sur-Loire ponajprije je poznat po dvorcu koji zauzima izniman položaj na obronku iznad rijeke i gradića. Promatrana s Loire, utvrda izgleda kao renesansni dvorac, najavljujući monumentalna zdanja koja će obilježiti vladavinu Franje I. Dok je u renesansi dobio ukrase u talijanskome stilu, u 20. stoljeću njegov je interijer preuređen u veličanstvenu aristokratsku rezidenciju pogodnu za svečanosti. U njegovu engleskom parku, u kojemu rastu stogodišnji cedrovi, održava se Međunarodni festival vrtova u sklopu ambicioznog projekta koji je 2007. pokrenuo Région Centre. Festivalski program, koji određuje ritam života dvorca, nastavlja tradiciju elegancije i avangardnosti toga mjesta koje je nadahnulo Balzaca, Vignyja, Prousta i Rodina: instalacije suvremenih umjetnika, izložbe slavnih fotografa, koncerti, privremeni vrtovi.

 Amboise
Amboise, jedan od najljepših dvoraca u regiji s jedinstvenim pogledom na dolinu Loire. Riječ je o jednom od omiljenih dvoraca kraljevske obitelji u kojem su obitavali mnogi kraljevi, a u kojem je 1431. godine rođen Charles VIII. koji ga je i renovirao: zdanje uzdignuto na klisuri je impresivno, a s njega se proteže pogled na cijeli istoimeni grad te rijeku. U njegovoj arhitekturi i uređenju jasno se vidi klasična podjela na krila dvorca – onog za javni život, rasprave, državnička primanja te ples, kao i onog za privatni život sa spavaćim sobama kralja i njegove supruge Ane od Bretanje. Tragove talijanske renesanse u dvorcu je prvi ostavio umjetnik Pacello da Mercogliano, i to u dizajnu golemog vrta koji okružuje dvorac s unutarnje strane. Charles VIII. je bio profinjen eklektik koji je obožavao ljepotu te rado skupljao sve očaravajuće umjetnine koje je vidio na svojim putovanjima, što se odražava u dvorcu. Ipak, zdanje je popularnije po Leonardu da Vinciju koji je u dvorcu provodio astrofizička istraživanja i radio na svojim izumima. U tom je gradiću umjetnik i umro, zbog čega je u kapeli St. Huberta u sklopu dvorca Amboise njegov grob.

Chenonceau
Dvorac Chenonceau na obalama rijeke Cher počeo je 1515. godine graditi financijer Thomas Bohier po uzoru na dvorac Chambord francuskog kralja Francoisa I. Dvorac je kasnije pripao ljubavnici kralja Henrika II. – Diani de Poitiers, velikoj pokroviteljici umjetnosti, koja je gradnju mosta na lijevoj strani rijeke povjerila Philibertu de l’Ormeu (između 1555. i 1559. godine). Galeriju iznad mosta dodala je Henrikova žena Katarina de Medici, koja je nakon smrti svoga muža prisilila Dianu da joj ustupi zgradu. Gradio ju je Jean Bullant nakon 1576. godine, i upravo je ova galerija u produžetku glavne zgrade iznimno i originalno rješenje velike dvorane koja ima prozore s obje strane rijeke. Ova galerija je, poput glavne zgrade, također u obliku pravokutnika s okruglim ugaonim kulama. Ona ima dugačko i usko prizemno krilo što skupa s mostom natkriljuje rijeku.  Chenonceau je, nakon Versaillesa, najposjećeniji dvorac u Francuskoj.

Blois
Čuveni dvorac koji je stoljećima bio vezan za povijest francuskih kraljeva. Nalazi se u centru grada Blois, a građen je u razdoblju od trinaestog do sedamnaestog stoljeća. U ovom dvorcu je nadbiskup Rema blagosiljao Ivanu Orleansku prije nego što je ona krenula u oslobađanje Orleansa. Kralj Luj Filip ga je 1841. proglasio za spomenik kulture, i pretvoren je u muzej.

Chambord
Iako je nekada bio tek obična lovačka kabina u šumi, Dvorac Chambord (Château de Chambord) je pretvoren u najveći dvorac iz loirske skupine, šest puta veći od ostalih, sa 440 soba, 84 stepenice, 365 kamina, parkom i šumom od 4563 ha, te 33 km velikih zidova koji ga okružuju. Izgradnja ovog renesansnog dvorca je započela 1519. godine, a naručio ga je francuski kralj Franjo I, apsolutni vladar Francuske koji je htio (po ko zna koji put) demonstrirati svoju moć tako što će izgraditi ogroman ‘lovački dom’, tačnije veličanstveni dvorac koji će mu služiti kao odmaralište. Sama arhitektura dvorca, kojeg je djelomično projektirao Leonardo da Vinci koji je tada živio u Francuskoj pod kraljevom zaštitom, nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa čak ni najmoćniji čovjek tog doba – Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva nije mogao kriti svoje oduševljenje prilikom posjete Chambordu. Ovaj netaknuti dragulj koji se krije u sred velike šume i danas oduševljava i ostavlja bez daha sve one koji ga posjete (700.000 turista u 2007. godini). Za turističke posjete je otvoreno čak 80 soba, a tu je i prilika da se popnu na krov i uživaju u fantastičnom pejzažu u kojem je nekada uživao i najmoćniji čovjek Francuske.

Villandry
U dvorac Villandry, koji je u prvoj polovici 16. stoljeća sagradio Jean le Breton, ministar financija Franje I., utkano je sve iskustvo renesansnih graditelja jer je to posljednji u nizu velikih dvoraca Loire sagrađenih u tome razdoblju. Njegova uzvišena intimistička arhitektura daje mu sasvim osobitu notu humanosti, to je mjesto na kojemu se posjetitelj odmah osjeti počašćen što ima sreću biti ondje. Šest vrtova Villandryja, s domišljatim sustavom navodnjavanja, tvore neku vrstu raznobojnoga mozaika koji se nalazi u središtu intenzivne, eklektične i koherentne aktivnosti. Protežu se na pet hektara i istodobno su mjesto za susrete i šetnje u kojima uživaju turisti svih nacionalnosti, mjesto na kojemu se uzgaja cvijeće i prvorazredno povrće koje se prodaje na teglenicama, mjesto za ispitivanje bioloških tehnika uzgoja, ali i entomološka promatranja i zaštitu ptica… Tome obilju plodova prirode koji se dijele s posjetiteljima valja dodati pedagoški rad mladoga vlasnika i njegovih osam vrtlara. U Villandryju se školarci, nastavnici i istraživači dočekuju poput kneževa, jer tajne vrtlarstva ne čuvaju se za sebe, nego se prenose dalje i razmjenjuju. Jednako vrijedi i za unutrašnjost dvorca. Skromno se povukavši u jedno krilo sagrađeno u klasičnome razdoblju, vlasnik je sve renesansne odaje dvorca, zajedno s namještajem i zbirkama španjolskih slika, prepustio posjetiteljima. Uvečer posjetitelji mogu šetati diveći se zalasku sunca i uživati u osvijetljenim vrtovima, a zatim i u čaroliji noći jer ovo poetično mjesto uvijek ostaje pogodno za sanjarenje.

Cheverny
Cheverny je sagrađen za vladavine Luja XIII. na rubu Sologne, a njegova bijela pročelja, koja natkrivaju krovovi od škriljevca, uzdižu se usred golemoga parka. Simbol je to moći jedne loze visokih dvorskih dužnosnika koji su ga dali podići i čiji su potomci i danas njegovi vlasnici. U Chevernyju je sačuvana iznimna zbirka namještaja, predmeta i obiteljskih uspomena. Svaki naraštaj sa strašću ga nastoji održavati i uljepšati. Od 1922. taj je obiteljski i privatni dvorac otvoren za javnost. Cheverny se smatra vrhuncem u dugoj povijesti gradnje dvoraca u dolini Loire. Posve je homogen, na njemu nema ni najmanjega traga nekadašnjeg feudalnog zdanja. Zbog svojih čistih i pravilnih linija Cheverny predstavlja najveći doseg klasičnoga stila.

Angers
Pogled na masivne tornjeve dvorca Angers zaprepašćuje i pogled i duh. Taj dvorac od crnoga škriljevca i bijeloga tufa u velikoj mjeri objedinjuje proturječja srednjovjekovnoga Anjoua: blagost klime i neprestano nasilje uzastopnih osvajanja. Zdanje svjedoči o neprekidnim preinakama u skladu s potrebama svakoga razdoblja, uključujući i imperative našeg doba. Na tom tajanstvenom mjestu krije se mračna simbolika veličanstvene tapiserije “Apokalipsa”, koja prikazuje kraj svijeta i posljednji sud. U susjedstvu dvorca koji se nalazi u samome gradskom središtu smjestili su se umjetnici, antikvari i obrtnici, a svi su oni zaljubljenici u anžuvinsku povijest i surađuju s predstavnicima Centra za nacionalne spomenike, koji upravlja tim povijesnim mjestom. Na taj način to zdanje namijenjeno ratovanju, koje je dugo bilo sumorni zatvor, zajedničkim snagama postaje važno turističko odredište.

Fontainebleau
Raskošni dvorac smješten u okolici francuske prijestolnice, u središtu šarmantnoga gradića Fontainebleaua, stoljećima je bio rezidencija francuskih vladara, od kojih su mnogi bili poznati po svojoj sklonosti ekstravaganciji i neumjerenosti. Čak tisuću i pet stotina soba, koliko ih se nalazi unutar kraljevskih zgrada, te pomno uređeni vrtovi i parkovi jedni su od najvažnijih i najprestižnijih svjedočanstava turbulentne francuske povijesti, ali i razvoja umjetnosti, zbog čega je ovaj golemi kompleks 1981. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.